Ljubičasta ljepotica i črni micek!

Sigurno se iz naslova ne bi dalo naslutiti da se radi o dva ljepotana koja sam uređivala proteklih dana u našoj Kredenc’i, no od milja ih tako zovem i teško ću se od njih rastati obzirom da su sati znoja i ljubavi utrošeni u njihovo oslikavanje i uređivanje. Uživala sam i u ljubičastoj i u crnoj boji koje mi se još uvijek smiješe s laktova i koljena jer sam dobar dio posla odrađivala što na stolici a što na koljenima i na podu :) Uglavnom, zadovoljna sam konačnim rezultatom a svaki dan u ovom prostoru s kistom u ruci -  dan je bliže našim zajedničkim druženjima koje ću svakako organizirati čim dovršim kompletno preuređenje. Već su neki od vas svratili na kavicu i prezadovoljna sam prvim ocjenama. A tek kad finiširamo….

 

Moja draga ljubičasta kredenčica…… ovo je iako izgleda jednostavno na prvi pogled ,bio popriličan zalogaj koji je trajao gotovo tjedan dana. Još nedostaju ručkice i stakla (umjesto stakla zapravo ide prava čipka) ali nisam mogla dočekati kompletan accessoar za ovu kuhinjsku kredencu pa objavljujem ovu njenu “skoro sam gotova” fazu.

 

Kao što se vidi na gornjoj kruni ormara, njegova je osnovna boja bila smeđa a prekrasne intarzije i reljefi po vratima uopće nisu dolazili do izražaja dok je bio “dosadno” jednobojan. Ali tada na scenu dolazi crna boja (muko moja, 3 dana samo bojanja u crnu boju, nikome za poželiti)

 

Ah napokon, dopala zlatna! Što kistom, što prstima, spužvicom i krpicom, napokon je i zlatno pronašlo svoje mjesto. A buketići? Hm, pa kako da odolim i ništa ne nacrtam na ormaru?

Detalj s vratiju, kako bi se malo razbilo zlato kojim je patinirana crna boja, dodala sam i po jedan buketić na jedini puni dio krila – sve ostalo je zapravo šuplje.

 
back to top