Najdraža moja,
često si bila protagonist ovog mog virtualnog dnevnika i red je da te i ovdje ispratim sa nekoliko riječi voljena moja……. kada se nitko nije usudio kritizirati me ti si to radila sa lakoćom znajući kako će me to tjerati da se trudim biti još bolja….. Kada su mi svi okrenuli leđa tvoje su me ruke uvijek čekale širom otvorene…….Neopisivo me iritirala tvoja potreba za perfekcionizmom i savršenošću a sada vidim da je takav stav bio jedini ispravan……. Sva moja kolutanja očima na tvoje prijedloge i savjete sada više ne mogu obrisati a voljela bih da mogu……I tek sada mi je jasno da si uvijek, ali uvijek zapravo bila u pravu……..Najdraža moja, zahvalna sam Mu što smo tvoje posljednje trenutke provele same i zajedno u naručju…….. i nemamo nego jedna drugu. Marljivo zapisuj (kako si i uvijek sve zapisivala) sva svoja razmišljanja…..znam da ćeš me izrešetati čim se ponovo sretnemo a znam da hoćemo gore negdje među zvijezdama…….. sada se mogu samo prisjećati svega o čemu si govorila i ovoga puta te za promjenu i poslušati…….Voljena moja majčice ovo nije zbogom već samo doviđenja……čuvaj nas odozgo……kakvi smo i treba nas čuvati, svaki nam je anđeo potreban a ti ćeš biti najglasnija i najsjajnija od svih! Sve ostalo znaš………i drago mi je da znaš, sada je i meni lakše znati…
Doviđenja nonice moja……
